BILA JEDNOM JEDNA DIVNA ZEMLJA
Bila jednom jedna divna divna Zemlja. Dobri Bog je stvorio raj za ljude. Plodnu zemlju da imaju hranu, čistu vodu da imaju piće, nepregledne šume da imaju čist vazduh. Dobri Bog je rekao da će ispuniti obećanje i zavet da nikada neće prestati setve i žetve, dana i noći.
Međutim ispostavilo se vremenom da su ljudi kvarljiva roba i štetočine. Plodni zemlju su zagadili, čistu vodu zatrovali, šume posekli. Dobri Bog je sve to gledao i nije mu pravo bilo. Da bude još gore nego što jeste i ljudi se međusobno zatrovaše mržnjom i pohlepom i počeše da čine svakojaka zla jedni drugima. Brat je ubio brata, muž je ubio ženu a sin majku. Dobri Bog je to gledao i nije mu bilo pravo, šta se učinilo od njegovih ruku delo. Dobri Bog je voleo ljude ali ljudi se međusobno nisu voleli. To dobrog Boga prvo rastuži a zatim naljuti te odluči da ih dozove pameti i istrebi zlo, mržnju i pohlepu tako što će pustiti pošast na ljude i odluči da će to trajati….
PITANJE
Postoji jedno pitanje koje je oduvek mučilo čoveka, jer nije znao odgovor. Pitanje koje je nailazilo na zid u svesti i nije bilo ni jedne naznake odgovora, već se od zida odbijalo i tako stvaralo prostor za manipulaciju. U pokušaju da nađe odgovor tu se uključuje i religija od samog nastanka, daleko u našoj prošlosti. Pitanje na koje odgovor mogu da daju svi ali niko ne može da bude siguran da je odgovor tačan. Odgovor koji je dala religija, filozofija i nauka takođe ne mora da znači da je tačan. Možda i ne postoji odgovor na to suštinsko pitanje. Možda je odgovor u našoj svesti izbrisan. Možda bi tačan odgovor bio poguban za ljudski rod. Samo nagađanja, pretpostavke i slutnje. Možda zato i ne treba da znamo odgovor na pitanje: „Koji je razlog postojanja svih svesnih bića.“ Šta vi mislite.
Mogu da kažem samo za sebe. Razlog mog postojanja – ne postoji. Ničim nisam doprinijela svijetu, nauci, bilo čemu. Pa se često pitam: Zar sam rođena da se život sprda sa mnom? 🙂
Mora da postoji, svako ima neku ličnu legendu, hvala puno na komentaru 🙂🥂
Razlog postojanja bi trebao biti kao u igrici. Odnosno vječito se vraćamo na početak kako bi dali najbolji dio sebe tj. trebali bi uvijek iznova težiti dobru sve više, sve bolje. No, čovjek to često zaboravlja da je svrha života zaborav lošeg, a potraga za dobrim, jer tek u dobru čovjek napreduje u potpunom zadovoljstvu sa sobom i svojom okolinom. U dobru nastaju stvari koje se ne zaboravljaju koje pišu na putu života tvoju stazu i ne brišu je u zaborav, a samim tim život je oplemenjen, jer svaki mali korak u dobru stvara eho kao želju za još dobra u drugima i želju za što boljim mjestom življenja. To je moje viđenje života…. 😤
U pravu si, po jednom mišljenju koje sam pročitao razlog je proširenje svesti što bi u prevodu bilo ovo što si ti lepše napisala, samo pojedostavljeno, hvala puno na komentaru 🙂
Predivna prica! Svi imamo svoj razlog postojanja, da li je dobar ili los, nebitno…bitan je život…
Razlog uvek postoji, treba ga osetiti u svakom trenutku, hvala puno na komentaru 🙂