Pretvaramo se da smo normalni, plivamo po sredini mora i ako se druga obala ne vidi, nema je ni u najavi. Moramo tako, nema drugog izbora jer sutra stiže novi dan i opet mora da se pliva, možda se druga obala pojavi, možda je to pusto ostrvo sa ljudožderima, a možda raj, nikada ne znaš, znaš samo da radiš ono što radiš a to je da plivaš. Da bi mogao da plivaš moraš da znaš puno stvari, nije plivanje tako jednostavno, kako na prvi pogled izgleda. Moraš da ponoviš mnogo zaveslaja i da se setiš svakoga dana tako jednostavnih stvari da ne bi potonuo. Na primer, moraš da znaš šifru za kompjuter, šifre za telefon, šifru nekoliko mail-a kako privatnih tako i poslovnih, šifre bankovnih kartica, da znaš zamršene procedure sa klijentima, njihov psihološki profil, psihološki profil kolega, da primetiš da se koleginica ošišala, a da kolega ima novu košulju, da se setiš šifre za plaćanje preko interneta, gde je dobra a gde nije brza hrana, da se setiš da pozoveš roditelje, da ne zaboraviš da pitaš sina kako je uradio kolokvijum i da li se ćerka pomirila sa najboljom drugaricom, da ne zaboraviš spisak stvari koje treba da kupiš i da sve to doneseš kući, da ne zaboraviš da pitaš komšinicu kako je bolesni muž i da napraviš žalosnu facu ako kaže da mu nije dobro, da ne zaboraviš da svratiš do servisa za automobile i pitaš zašto motor ima čudan zvuk i kada te majstor u servisu gleda čudno kao ludaka, da ne zaboraviš da dodaš malo vode u cveće jer je i ono živo biće, kao i gladna mačka koja čeka na pragu kuće, usput primetiš da je hranilica za ptice okačena na grani drveta skoro prazna, da ne zaboraviš da u povratku pokupiš ženu sa posla, to nikako ne smeš da zaboraviš, i da je pitaš šta joj je direktor danas rekao na sastanku, da ne zaboraviš da popiješ lek, ujutro, u podne i uveče jer je od životne važnosti i značaja da izgledaš bar malo normalno, da ne zaboraviš da pozoveš prijatelja i pitaš kako mu je bolesni otac, jer ste stvarno prijatelji od kada znaš za sebe, da ne zaboraviš da pozoveš servis koji treba da popravi roletnu a oni svakog dana obećaju da će doći i slažu, da ne zaboraviš da pokupiš račune iz poštanskog sandučeta,…ne mogu svega da se setim, ima još toga jer se svakodnevno pravimo da smo normalni i plivamo i ako ne vidimo drugu obalu, moramo tako jer kažu ako ne plivaš onda počinješ da toneš, a sutra je novi dan.
-
Скорашњи чланци
Скорашњи коментари
Bratislav на PLAĆENI UBICA lemy9 на PLAĆENI UBICA Bratislav на PLIVANJE Irenin životni pogle… на PLIVANJE Bratislav на PLIVANJE Архиве
Категорије
Мета
Vala baš!
Hvala na komentaru.
Svaka riječ je na mjestu. 👍🔝
Plivamo, plivamo..pa dokle stignemo, hvala na komentaru 🙂